Странице

понедељак, 26. мај 2014.

PARADOKS

Opšte je poznato da naše ljudske pozitivne i negativne stvari retko mogu
da se dožive na jednom mestu u isto vreme. E pa ja sam na neprijatno
iznenađenje to doživeo.
Naravno kao što pretpostavljate u pitanju je pecanje, odnosno sve ono uz
pecanje što bi trebalo da krasi karakter jednog čoveka koji se pozitivno
odnosi prema prirodi.
Naime dana 24.05.2014.godine, sam se sa nekolicinom prijatelja iz našeg
udruženja ribolovaca sa šestoro dece, tri dečaka i tri devojčice, zatekao na
dečijem takmičenju u ribolovu na plovak u Bečeju na Prevodnici, delu
Velikog Bačkog kanala uz samu reku Tisu, tačnije deli ih samo manja brana.
Dečije takmičenje sa 83 učesnika, malo koga ostavi ravnodušnog kada na
jednom mestu imate toliko pozitivne nevine dečije energije i grupu odraslih
ljudi koji razmišljaju kao jedan po pitanju budućnosti te dece, odnosno
njihovog zdravog odnosa prema prirodi a samim tim i prema sebi.
I sad se vi naravno pitate šta je u ovom tekstu paradoks, pa on sledi u drugom
delu.
Nakon takmičenja, po dolasku na parking, koji je bio baš kod te navedene
brane i konstatacije da je u autu pakao, rešili smo da otvorimo sva vrata
i da se sa decom prošetamo desetak metara do Tise, što smo i učinili.
Kada smo odmakli nekoliko metara ukazao nam se predivan kej na reci
Tisi, sa šetačima, biciklistima, majkama sa decom i ostalim dobronamernim
ljudima koji koriste predivno subotnje popodne za boravak na svežem
vazduhu pored reke. Međutim na donjem delu keja uz vodu smo zapazili
nekoliko "pecaroša" tačnije njih sedam, svaki sa po jednim štapom u ruci
pa sam na prvi mah pomislio da se radi o varaličarima, ali nije mi puno
trebalo da na moje neprijatno iznenađenje ukapiram da se radi o
grabuljašima ili ti strogo zabranjenoj tehnici koja nanosi ogromne štete
ribljem fondu.
E sad grabuljaša nažalost ima svugde, ali subotom popodne, na keju
punom ljudi na 20 metara od dečijeg takmičenja je bio za mene šok, plus
sam pored mene imao šestoro dece koja su sve to posmatrala. Brzo sam
morao da se saberem zbog dece jer je jedan grabuljaš ispred njih izvadio,
odnosno isčupao povećeg tolstolobika, što je kod dece izazvalo reakciju
tipa "Vauu". E zbog tog "Vauu" sam morao svu decu da poređam na kej
i da im ukratko objasnim šta ovi dole rade i koliku štetu nanose
ribama i mislim da sam uspeo, jer se nakon mog objašnjena jedan klinac
okrenuo prema njima i onako u bradu prošaptao "Jeb.m im ma..r".
Znam gde živimo i znam šta se dešava, ali ovoliku dozu bezobrazluka
pojačanu lažernošću i smehom tih grabuljaša još nisam doživeo.
Pitam se samo ko je brojniji, jer bi po nekom pravilu brojniji trebalo da
odnesu pobedu, mi koji smo doveli decu, gubeći ceo dan, snoseci
određene troškove ili ovi koji su izašli sat-dva i zaradili par hiljada
dinara. Ovo grubo poređenje u novčanicama sam uradio zbog
ovih drugih, jer samo tako razumeju, moralnu stranu im džaba
objašnjavam.
 Ponoviću za kraj rečenicu koju sam izgovorio deci po dolasku do
auta "Nadam se da deco ovo nećete morati gledati kada odrastete"














D.D



понедељак, 24. март 2014.

JOŠ SE TISA UMORILA NIJE

Na velikodušnu dozvolu Nikočev Gliše, velikog
zaljubljenika Banatske ravnice, objavljujemo jednu
njegovu predivnu pesmu o panonskoj lepotici Tisi.
----------------------------------------------------------- 

JOŠ SE TISA UMORILA NIJE

Putuje Tisa i uvek nešto nosi,
kroz Banat ravni ko’ da nešto krije,
života deo i nama odnosi,
a još se Tisa umorila nije...

Kuda to žuri i malo ne zastane?
Po pesku ko’ nekad idemo bosi
i mnogo toga odlazi i nestaje,
sa sobom voda uvek nešto nosi...

Putuje Tisa ravnim Banatom,
talasi njeni ravnicom luduju,
a ona odlazi za svojim inatom,
sa njom i snovi naši otputuju...

Stojim na obali i gledam reku,
proleće došlo i prve rode,
naši životi ko talasi teku,
kuda nas njeni talasi vode...

Još se Tisa umorila nije,
putuje stalno, nikad neće stati,
sudbine naše nosi i krije,
a lepa sećanja večno će ostati...

Brodiće Tisa dok traje sveta,
a tajne naše uvek će da krije,
svakoga leta opet će da cveta,
i još se Tisa umorila nije...

I život tako sa rekom ode,
kao na nebu šarena duga,
kuda to Tisu talasi odvode,
život je radost ali i tuga...

Tisa je radjanje i život novi,
sa njom se živi, tuguje i pije,
kraj njenih obala lepši su snovi,
a još se Tisa umorila nije....


autor Nikočev Gliša



четвртак, 19. септембар 2013.

ŠKOLICA PECANJA


Neka svako u svom mestu učini deseti deo ovoga i nećemo se plašiti za budućnost naših voda i naše dece. ŠKOLICA PECANJA 2013 link

субота, 27. јул 2013.

SVE SE MOŽE KAD SE HOĆE


Kad bi svi sledili ovaj primer, gde bi nam bio kraj. Dva čoveka, rešena da nešto učine za svoje mesto mesecima stvarajući sami sebi "nepotrebne obaveze" i troškove, uradili su ovo što vam prilažemo u linku. prilog: Link MOŽETE TO I VI, OBIČNI SU LJUDI SA ČVRSTOM VOLJOM

петак, 14. јун 2013.

Kako gde - Cvetanje Tise

U ovom postu nećemo opisivati Cvetanje Tise, predivan prizor koji samo priroda može da priredi, već želimo da onima kojima je taj prizor nedostupan, odnosno nisu stanovnici Potisja, postavimo svojevrsni putokaz,uputstvo ili kako već.
U većim Potiskim mestima u zadnjih nekoliko godina posmatranje ovog fenomena je dobro organizovano uglavnom od turističkih organizacija, gde se ističu mesta: Kanjiža, Ada, Senta i drugi; koji svoj posao odlično odrađuju i ništa vam neće nedostajati.
Sa druge strane za one kojima su pompezne turističke manifestacije sa gomilom ljudi postale dosadne i žele nešto novo, nešto više prirodno, intimnije povrh svega jeftinije, ukazujemo na sledeće: - Cvetanje Tise se događa duž celog njenog toka, severnije sa za nijansu više insekata, predveče je zbog zalazeće sunčeve svetlosti prizor najlepši. - Pojačan vetar je najveći neprijatelj Tisinom cvetu a i posmatračima, jer ih je gotovo nemoguće videti u povećanim talasima i strujanju vazduha. - Prilazak reci Tisi po svojoj volji, po letnjim putevima naročito sa vozilom nije preporučljivo, osim ako poznajete teren odnosno poznajete nekoga ko poznaje teren. Ako ipak rešite da idete bez pomoći, prvo pešice prođite put i procenite gotovo obavezna ulegnuća, niske panjeve suva drva i ostalo na letnjem putu i tek tada krenite vozilom. Procena izgleda same obale, mogućnost prilaska vodi, rastinje i drugo ostavljamo Vama po ukusu. Za ovaj prirodniji način uživanja u cvetanju Tise vam preporučujemo manja mesta Potiskog regiona naročito severnija.
Opisaćemo vam nekoliko mesta koja dobro poznajemo * ĐALA - Prevelika udaljenost mesta od reke (2-3 km), lavirint neispitanih letnjih puteva, nepostojanje nimalo uređenih mesta. * SRPSKI KRSTUR - Ne tako velika udaljenost do reke (1-2km) relativno dobar prilaz reci, mesta sem plaže promenjiva. * NOVI KNEŽEVAC - mesto uz samo reku, međutim duž većeg dela reke je betonski kej, pre bi stavili ovo mesto u gornju grupu. * SANAD - uz samu reku (200-300 m), prilaz kod plaže odličan, duž obale na desetine lepo uređenih intimnih mesta( bez betona, plastike i smeća). * ČOKA - prevelika udaljenost reke i reka je uz mesto Senta i spada u gornju grupu. * OSTOJIĆEVO - prevelika udaljenost reke (3-4 km) sa promenjivim uglavnom lošim letnjim putevima, mesta uglavnom loša a bolja su pod vinogradima (privatno vlasništvo) * PADEJ - blizu reke ( do 1 km) obala uređena, stim da je veći deo obale pod vikend naseljem (privatno vlasništvo)
Nadamo se da smo ovim postom nekima pomogli da odluče kako će posmatrati ovaj fenomen i kako god da odluče naša poruka je da u skladu sa svojim mogućnostima pronađu način i uživaju u njemu.






TISKI CVET - Palingenia longicauda