Странице

уторак, 1. децембар 2015.

NIJE MOGAO DA VERUJE ŠTA SE ZATIM DOGODILO.....




 NIJE MOGAO DA VERUJE ŠTA SE ZATIM DOGODILO.....

Sve ovo što pišem vezano je sportski ribolov i sve što uz njega ide, ne zalazim u politiku mada je ima i u ovoj sferi i to podosta.
Sebe smatram nekim tihim buntovnikom po pitanju stanja voda, našeg odnosa prema vodama i ribljem fondu a samim tim i sistemskog odnosa prema istima. Tihi buntovnik je nekako u skladu sa mojim geografskim i genetskim poreklom a to je Banat, jbg znaš kako mi Lale kažemo ( Dobro je dok ne tuku ). E pa sad taj geografski pojam mi se nekako izmešao u glavi, jer sam naprimer smatrao da centralna, južna itd Srbija ima malo zajebaniji karakter, tipa ( Hajduci, Uskoci, Marko Kraljević, Musa Kesedžija i drugi ).
Jes mi izmešano u glavi ali mi se polako kristališe slika i došao sam do jednog po mene poražavajućeg zaključka da smo svi mi ustvari postali usrana grupa zombija, koja se zadovoljava takvim sitnicama, koje po nekim zdravim razmišljanjima bi bile dovoljna za neke životinje da budu mirne i poslušne.

Da vidimo, šta je dovoljno da jedna životinja bude mirna i poslušna ? Da ima sklonište od kiše, snega, vetra i malo toplije nego napolju, nema veze kakvo je sklonište dok ispunjava navedene uslove. Zatim hrana, da ima nešto da se gricne a ako je gladan da barem zna da će biti nešto da se gricne. Seks sa vremena na vreme, ih milina. Pa zatim igra, ju-hu igra razbibriga, mozak na pašu. I na kraju tuča, režanje, ritanje, fajt, još ako je slabiji prava uživancija. Životinja me misli na sutra, životinja ne misli kako će njegov porod obezbediti gore navedeno, životinja je zadovoljna i poslušna dok ovo ima.

Šta je nama sportskim ribolovci dovoljno da bude mirni i poslušni:
Voda, pa ima vode, može i mesta naći, čak je negde još i lepa priroda, riba, pa ima ribe, dođe jedna čak nekada dve, doduše nekada ništa ali ima jbg i mi zadovoljni.
E onda sledi drugi deo, dolazimo kući i konektujemo se na mas-medije, gledamo cice, mice, ko je koga zajebo, ko se sa kim potukao, gde je koliko poginulo, „nije mogao da veruje šta se zatim dogodilo...“ i slično.  Zatim krećemo na igru takođe na medije, malo muzike tipa „I tebe sam sit kafano“ iako u kafani nismo bili dobrih 10 godina.
I na kraju ostaje fajt, lepo odemo na neki forum, grupu itd u vezi ribolova i opleti naravno po slabijima i tu nam proradi humanoidno razmišljanje ali samo na kratko, dok nam ne skrene pažnju treptući naslov  „Nije mogao da veruje šta se zatim dogodilo...“.
SVAKA SLIČNOST SA GORNJIM PASUSOM JE SLUČAJNA !


Za svaku ovu slučajnu sličnost ima na desetine dokaza na nama bliskim mas-medijima:

1.1 Osnuje čovek koji je prso i ne želi da bude zadovoljan, udruženje sa ciljem da skupi istomišljenike i uradi nešto: Proglase ga budalom, kažu „ Ma taj je finansijski puko, pa sad traži krivca“, ignorišu ga i nakraju nestane iz naših virtualnih života.
1.2 Fishing-games 300.000 korisnika, Sexy-guze 125.000 sviđanja.

2.1. Objava da konkursom koji traje 14 dana, odlaze vode na gazdovanje na 10 godina.
Halo ! 14 dana, pa za 14 dana ne možeš da skupiš papire za ličnu kartu a kamoli oko 40 ozbiljnih akata potrebnih za konkurs, ko ovde koga pravi budalom i Halo ! 10 godina, 10 godina, znači neki ćete da umrete a neki ćemo možda i da doživimo, ribe sigurno neće doživeti.
Navedenu objavu je pregledalo 0 slovima (Nula) korisnika, sviđanja je bilo nula i slovima (Nula) , komentara nula i slovima (Nula) i deljenja je bilo nula i slovima (Nula)

2.2. Upeca klinac malog smuđa i sav sretan objavi sliku na FB: 40 negativnih komentara tipa „ Ispod mere, zbog ovakvih nema ribe“ „Vrati to, gde će ti duša“ itd.

I još nažalost puno, puno sličnih primera ( fajt, još ako je slabiji milina )


Nisam nikoga želeo da vređam nekakvim poređenjem sa životinjama, ali želim samo da skrenem pažnju na to u šta smo se pretvorili i koliko dozvoljavamo da nam se spusti donja granica tolerancije vezane za budućnost našeg predivnog sporta i sve to zbog šačice ljudi kojih se plašimo zato što imaju bolja skloništa, redovnu hranu, seksa u izobilju, pravih igara i na stotine hiljada slabijih za fajt, slabijih ali samo u glavi.

четвртак, 31. јул 2014.

JA IMAM O ČEMU DA PRIČAM UNUCIMA.....

Poštovanje čitaoče !

Verujem da svi mi mislimo da imamo o čemu da pričamo unucima i to
sam i ja mislio do skora. Znate ono " kad sam ja bio mlad ovo je bilo ovako
i ono je bilo onako, tri puta sam pao sa bicikla i kad smo ja i moj prijatelj
Prca pijani vozili sanke" i slične otrcane priče koje ama baš nikome nisu
zanimljive, pa ni vašim unucima. Pa onda ako iz čistog poštovanja unuci
odslušaju prvi deo, e onda se kreće na neki od svetskih ratova, tipa " Ja sam
samcijat na 200 turaka, pa puci puci, ožeži ožeži", e tu ste ugasili i bićete
zanimljivi unucima samo kad dobijete penziju.
Normalno sada se vi pitate : A šta koji moj da pričam ?.
Pa nemate šta da pričate iz jednog jednostavnog razloga, a  taj razlog je
Tolstoj jako lepo opisao u jednoj rečenici "Sve srećne porodice, liče
jedna na drugu.....".
Dakle, logički se nameće, da ako želite da imate šta da pričate unucima
i to sa ponosom, izađite iz okvira porodice, uradite nešto što neradi svako,
uradite nešto na šta će i vaši unuci biti ponosni i normalno pričati o tome.
I ja sam do pre dve-tri godine bio samo jedan u nizu član sretne
porodice, koja je i sad sretna, mislim sada još više i ne mogu vam
opisati tačno i kako se to desilo, ali nama nekolicini bliskih
prijatelja se poklopila jedna nedefinisana misao, čiju sam definiciju
tek kasnije pronašao i to od meni nažalost nepoznatog autora a ona
glasi " UVEK SAM SE PITAO, ŠTO NEKO NEŠTO NE UČINI
POVODOM TOGA - A ONDA SAM SHVATIO DA SAM TAJ NEKO JA"
Da se razumemo, ovim ne mislim na politička sranja, koja su sastavni
deo ljudske civilizacije i tako će i ostati, svidelo se to nama ili ne.
Nego mislim na puno puno drugih plemenith stvari, bliske čoveku
koje svako sa malo volje i entuzijazma može da uradi.
Neću navoditi šta sam ja uradio, zato što svako od nas, ama baš svako se
barem jednom u zadnjih godinu dana zapitao "ŠTO NEKO NEŠTO NE
UČINI POVODOM TOGA........".   

DD




понедељак, 26. мај 2014.

PARADOKS

Opšte je poznato da naše ljudske pozitivne i negativne stvari retko mogu
da se dožive na jednom mestu u isto vreme. E pa ja sam na neprijatno
iznenađenje to doživeo.
Naravno kao što pretpostavljate u pitanju je pecanje, odnosno sve ono uz
pecanje što bi trebalo da krasi karakter jednog čoveka koji se pozitivno
odnosi prema prirodi.
Naime dana 24.05.2014.godine, sam se sa nekolicinom prijatelja iz našeg
udruženja ribolovaca sa šestoro dece, tri dečaka i tri devojčice, zatekao na
dečijem takmičenju u ribolovu na plovak u Bečeju na Prevodnici, delu
Velikog Bačkog kanala uz samu reku Tisu, tačnije deli ih samo manja brana.
Dečije takmičenje sa 83 učesnika, malo koga ostavi ravnodušnog kada na
jednom mestu imate toliko pozitivne nevine dečije energije i grupu odraslih
ljudi koji razmišljaju kao jedan po pitanju budućnosti te dece, odnosno
njihovog zdravog odnosa prema prirodi a samim tim i prema sebi.
I sad se vi naravno pitate šta je u ovom tekstu paradoks, pa on sledi u drugom
delu.
Nakon takmičenja, po dolasku na parking, koji je bio baš kod te navedene
brane i konstatacije da je u autu pakao, rešili smo da otvorimo sva vrata
i da se sa decom prošetamo desetak metara do Tise, što smo i učinili.
Kada smo odmakli nekoliko metara ukazao nam se predivan kej na reci
Tisi, sa šetačima, biciklistima, majkama sa decom i ostalim dobronamernim
ljudima koji koriste predivno subotnje popodne za boravak na svežem
vazduhu pored reke. Međutim na donjem delu keja uz vodu smo zapazili
nekoliko "pecaroša" tačnije njih sedam, svaki sa po jednim štapom u ruci
pa sam na prvi mah pomislio da se radi o varaličarima, ali nije mi puno
trebalo da na moje neprijatno iznenađenje ukapiram da se radi o
grabuljašima ili ti strogo zabranjenoj tehnici koja nanosi ogromne štete
ribljem fondu.
E sad grabuljaša nažalost ima svugde, ali subotom popodne, na keju
punom ljudi na 20 metara od dečijeg takmičenja je bio za mene šok, plus
sam pored mene imao šestoro dece koja su sve to posmatrala. Brzo sam
morao da se saberem zbog dece jer je jedan grabuljaš ispred njih izvadio,
odnosno isčupao povećeg tolstolobika, što je kod dece izazvalo reakciju
tipa "Vauu". E zbog tog "Vauu" sam morao svu decu da poređam na kej
i da im ukratko objasnim šta ovi dole rade i koliku štetu nanose
ribama i mislim da sam uspeo, jer se nakon mog objašnjena jedan klinac
okrenuo prema njima i onako u bradu prošaptao "Jeb.m im ma..r".
Znam gde živimo i znam šta se dešava, ali ovoliku dozu bezobrazluka
pojačanu lažernošću i smehom tih grabuljaša još nisam doživeo.
Pitam se samo ko je brojniji, jer bi po nekom pravilu brojniji trebalo da
odnesu pobedu, mi koji smo doveli decu, gubeći ceo dan, snoseci
određene troškove ili ovi koji su izašli sat-dva i zaradili par hiljada
dinara. Ovo grubo poređenje u novčanicama sam uradio zbog
ovih drugih, jer samo tako razumeju, moralnu stranu im džaba
objašnjavam.
 Ponoviću za kraj rečenicu koju sam izgovorio deci po dolasku do
auta "Nadam se da deco ovo nećete morati gledati kada odrastete"














D.D



понедељак, 24. март 2014.

JOŠ SE TISA UMORILA NIJE

Na velikodušnu dozvolu Nikočev Gliše, velikog
zaljubljenika Banatske ravnice, objavljujemo jednu
njegovu predivnu pesmu o panonskoj lepotici Tisi.
----------------------------------------------------------- 

JOŠ SE TISA UMORILA NIJE

Putuje Tisa i uvek nešto nosi,
kroz Banat ravni ko’ da nešto krije,
života deo i nama odnosi,
a još se Tisa umorila nije...

Kuda to žuri i malo ne zastane?
Po pesku ko’ nekad idemo bosi
i mnogo toga odlazi i nestaje,
sa sobom voda uvek nešto nosi...

Putuje Tisa ravnim Banatom,
talasi njeni ravnicom luduju,
a ona odlazi za svojim inatom,
sa njom i snovi naši otputuju...

Stojim na obali i gledam reku,
proleće došlo i prve rode,
naši životi ko talasi teku,
kuda nas njeni talasi vode...

Još se Tisa umorila nije,
putuje stalno, nikad neće stati,
sudbine naše nosi i krije,
a lepa sećanja večno će ostati...

Brodiće Tisa dok traje sveta,
a tajne naše uvek će da krije,
svakoga leta opet će da cveta,
i još se Tisa umorila nije...

I život tako sa rekom ode,
kao na nebu šarena duga,
kuda to Tisu talasi odvode,
život je radost ali i tuga...

Tisa je radjanje i život novi,
sa njom se živi, tuguje i pije,
kraj njenih obala lepši su snovi,
a još se Tisa umorila nije....


autor Nikočev Gliša



четвртак, 19. септембар 2013.

ŠKOLICA PECANJA


Neka svako u svom mestu učini deseti deo ovoga i nećemo se plašiti za budućnost naših voda i naše dece. ŠKOLICA PECANJA 2013 link

субота, 27. јул 2013.

SVE SE MOŽE KAD SE HOĆE


Kad bi svi sledili ovaj primer, gde bi nam bio kraj. Dva čoveka, rešena da nešto učine za svoje mesto mesecima stvarajući sami sebi "nepotrebne obaveze" i troškove, uradili su ovo što vam prilažemo u linku. prilog: Link MOŽETE TO I VI, OBIČNI SU LJUDI SA ČVRSTOM VOLJOM

петак, 14. јун 2013.

Kako gde - Cvetanje Tise

U ovom postu nećemo opisivati Cvetanje Tise, predivan prizor koji samo priroda može da priredi, već želimo da onima kojima je taj prizor nedostupan, odnosno nisu stanovnici Potisja, postavimo svojevrsni putokaz,uputstvo ili kako već.
U većim Potiskim mestima u zadnjih nekoliko godina posmatranje ovog fenomena je dobro organizovano uglavnom od turističkih organizacija, gde se ističu mesta: Kanjiža, Ada, Senta i drugi; koji svoj posao odlično odrađuju i ništa vam neće nedostajati.
Sa druge strane za one kojima su pompezne turističke manifestacije sa gomilom ljudi postale dosadne i žele nešto novo, nešto više prirodno, intimnije povrh svega jeftinije, ukazujemo na sledeće: - Cvetanje Tise se događa duž celog njenog toka, severnije sa za nijansu više insekata, predveče je zbog zalazeće sunčeve svetlosti prizor najlepši. - Pojačan vetar je najveći neprijatelj Tisinom cvetu a i posmatračima, jer ih je gotovo nemoguće videti u povećanim talasima i strujanju vazduha. - Prilazak reci Tisi po svojoj volji, po letnjim putevima naročito sa vozilom nije preporučljivo, osim ako poznajete teren odnosno poznajete nekoga ko poznaje teren. Ako ipak rešite da idete bez pomoći, prvo pešice prođite put i procenite gotovo obavezna ulegnuća, niske panjeve suva drva i ostalo na letnjem putu i tek tada krenite vozilom. Procena izgleda same obale, mogućnost prilaska vodi, rastinje i drugo ostavljamo Vama po ukusu. Za ovaj prirodniji način uživanja u cvetanju Tise vam preporučujemo manja mesta Potiskog regiona naročito severnija.
Opisaćemo vam nekoliko mesta koja dobro poznajemo * ĐALA - Prevelika udaljenost mesta od reke (2-3 km), lavirint neispitanih letnjih puteva, nepostojanje nimalo uređenih mesta. * SRPSKI KRSTUR - Ne tako velika udaljenost do reke (1-2km) relativno dobar prilaz reci, mesta sem plaže promenjiva. * NOVI KNEŽEVAC - mesto uz samo reku, međutim duž većeg dela reke je betonski kej, pre bi stavili ovo mesto u gornju grupu. * SANAD - uz samu reku (200-300 m), prilaz kod plaže odličan, duž obale na desetine lepo uređenih intimnih mesta( bez betona, plastike i smeća). * ČOKA - prevelika udaljenost reke i reka je uz mesto Senta i spada u gornju grupu. * OSTOJIĆEVO - prevelika udaljenost reke (3-4 km) sa promenjivim uglavnom lošim letnjim putevima, mesta uglavnom loša a bolja su pod vinogradima (privatno vlasništvo) * PADEJ - blizu reke ( do 1 km) obala uređena, stim da je veći deo obale pod vikend naseljem (privatno vlasništvo)
Nadamo se da smo ovim postom nekima pomogli da odluče kako će posmatrati ovaj fenomen i kako god da odluče naša poruka je da u skladu sa svojim mogućnostima pronađu način i uživaju u njemu.






TISKI CVET - Palingenia longicauda











понедељак, 11. фебруар 2013.

Zaražena riba u Tisi

Upozorenje svima koji konzumiraju ribu iz Tise i ostalih naših reka. Proverite pre nego konzumirate, gde se restoran snabdeva sa ribom.

понедељак, 18. јун 2012.

Nastavak radne akcije - plaža Sanad

17.06.2012.godine, započeta izgradnja klupa i stolova na plaži,bez korišćenja materijala koji narušavaju prirodni ambijent ( Plastike, metala i slično) Akciju su vodila dva člana UO USR "Tisa 130" Sanad Emil i Roki, koji su odlično uklopili klupe i kante za smeće sa okolinom. 21.06.2012.godine, postavljene daske na stolove. Daske je donirao USR "Tisa 130" Sanad, stolar Repaš Zoltan iz Čoke i ovom prilikom mu se zahvaljujemo.

недеља, 3. јун 2012.

Radna akcija na reci Tisi - Sanad

Dana 02.06.2012.godine, održana je dobrovoljna akcija na uređenju obale i priobalja reke Tise kod Sanada.
Izgled obale pre akcije !
Nakon ručne obrade obala je izgledala ovako !
Finalna obrada traktorom za taj dan !
Fantastičan odziv meštana !!
Akcija završena uz ukusan pasulj !

среда, 18. април 2012.

Novo udruženje

17.04.2012.godine, doneto je rešenje od strane APR-a
o registraciji USR "Tisa 130" Sanad.
Poznavajući inicijatore odnosno osnivače, sa sigurnošću
tvrdim da će ovo udruženje biti u budućnosti primer poštenog
rada i požrtvovanosti po pitanju promovisanja ribolova kao
plemenitog sporta i očuvanja prirode i ribljeg fonda.
USR "Tisa 130" Sanad

понедељак, 12. март 2012.

LOGO


Ovaj jednostavan logo, će koristiti trenutno uska ekipa Ribolovci Banat.
Međutim isti mogu koristiti svi ribolovci i ljubitelji prirode iz
regiona a i šire.



Koristeći ovaj logo ističemo ( govorimo u naše ime ) da smo iskreni ljubitelji
prirode naročito vode i požrtvovani borci za očuvanje ribljeg fonda i
celokupne vodene flore i faune.

четвртак, 16. фебруар 2012.

Šaran - suve brojke

Dobro došao poštovani čitaoče !
Gladam, slušam i znam da će ovo proleće biti dosta
vlažno. Voda kojom nam prete ima i dobrih strana i to
se ogleda u bujanju reka koje će napuniti sve suve kubike
kanale uvale i dr.
Izlivanje vode u proleće prati i mrest nekoliko vrsta riba,
između kojih je i šaran.
Šaran u mrestu, laički rečeno je omamljen, neoprezan i veoma laka
meta ribokradicama kojih u to vreme ima enormno puno. Nažalost svedoci
smo da se ribokrađi u to vreme zbog lakog ulova priključuju ljudi za
koje si do tada mogao ruku u vatru da staviš da su iskreni ljubitelji
ribolova i borci za očuvanje ribljeg fonda, što je najgore učestvuju
i deca.
E pa, dragi nam, mili, više mili nego dragi, ustvari više dragi nego mili
sezonski krivolovci, za vas sam pripremio neke SUVE BROJKE:
- Šaran ( Ako preživi ) u mrestu položi u zavisnosti od veličine od
200.000 do 700.000 jajašaca.( uzmimo prosek 500.000 )
- Pretpostavimo u najgorem scenariju da preživi 10 posto, znači izleže
se 50.000 malih šarančića
- Pretpostavimo da preživi 10 posto, znači u vodi se nađe 5000 odraslih
jedinki šarana.

Uporedi:

- Krivoulovio si šarana od 10kg, četiri osobe su ga pojele za jedan obrok,
sledeće godine ćeš uloviti opet ali teže, za dve tri godine ćeš uloviti
Ku..c.

- Ostavio si ga u životu, u vodi je 5000 šarana, za dve tri godine ćeš
ga hvatati legalno na sportski način cele godine ( Sem zabrane ) imaćeš
na trpezi 50 puta godišnje šarana, sit i sretan ćeš voditi dete sa
fotoaparatom da gleda i slika mrest šarana i predivno delo prirode
nastajanje novog života.

Ukoliko se neko osetio prozvanim ovim postom, unapred mu kažem:
TO NAM JE I BILA NAMERA !!!

петак, 20. јануар 2012.

Bogojavljenje Sanad 2012

Svečanost povodom Bogojavljenja sa plivanjem za časni krst posle 70 godina
ponovo održano u Sanadu:









Fotografije preuzete sa facebook stranice photo by Goldman

O ovom događaju su već mnoge divne reči izgovorene i napisane,
želimo samo da Vam prenesemo jedan komentar gospodina Slobodana
Grujića:

Ово заиста изгледа импресивно! Малено село на северу Баната!Могу да
кажем као оно што је речено за Витлејем -И ти Витлејеме земљо
Јудина ако си и најмањи међу градовима Јудиним назваћеш се великим...
И ти Санаде ако си и једно од малих села у Војводини овим си се великим
назвао...Ово немају ни неки градови што су нуз реку,о таквој
свечаности смо могли само да слушамо из прошлих времена,литија ме
је одушевила!
Можда би неко рекао да сте превазишли сами себе,ја мислим да сте
ви сад показали своје способности и квалитете и сад сте у обавези
да на тој висини и останете током целе године.Честитам вам свима
поготово организаторима и господину Душку Јанчићу.

Takođe Vam prenosimo komentar gospodina Srđana Cvetkovića o pobedniku
nosiocu časnog krsta Arnuš Mirjanu:

Za medalju..., i zelim ti mnogo ovako casnih, plemenitih i pozitivnih
momenata u zivotu...

среда, 18. јануар 2012.

Čišćenje obale reke Tise - deo 1

Poštovani posetiče, zahvaljujući "savesnim" odlagačima smeća i
sakupljačima sekundarnih sirovina, obala odnosno prilaz reci Tisi
kod naseljenog mesta Sanad je izgledao ovako:





U nedelju 15.01.2012 godine, organizovano, poluorganizovano i spontano
na ovom delu se okupilo nekoliko desetina meštana, uglavnom ljudi kojima je
muka više ovo da gledaju, ribolovci, lovci i dobar deo omladine organizovane
od strane pravoslavne crkvene opštine Sanad i Mesne zajednice Sanad zbog
predstojećeg praznika Bogojavljenja gde će se na ovom delu plivati
za Časni Krst.





Nakon samo dva sata rada i sakupljenih preko 50 punih vreća smeća, priroda i
pejzaž je postao melem za oči:





E sad, neznam dali ste primetili da smo u nazivu ovoga posta iza crtice
naveli " deo 1 " to smo uradili iz razloga što nam je cilj da ove godine
bude najmanje deset delova, sledeće isto, sve dok ima potrebe.
A sudeći prema našem mentalitetu biće potrebe.

субота, 31. децембар 2011.

Zimski lov šarana

Svoje bogato lično iskustvo u lovu šarana u zimskim uslovima je
sa nama podelio jedan naš ribolovac koji je želeo da ostane anoniman.
HVALA PRIJATELJU !!!

Evo da i ja napisem nesto o tome, posto ga povremeno pecam u zimskom periodu.

Prvi bitan faktor, koji uslovljava rad sarana zimi je temperatura vode, od nje sve zavisi, ja sam ga hvatao vec od temperature vode 4c, ispod toga je prestajao sa bilo kakvim uzimanjem hrane.
Naj vaznije je da tu gde pecate ima sarana, odnosno da mu je tu zimovnik, ili eventualno u neposrednoj blizini zimovnika, jer saran kad zauzme poziciju za zimovanje ne udaljava se previse od te pozicije i to samo ako je dan topao pa ume da pridje obali ili na sprud u blizini gde suncevi zraci brze dopiru i zagrevaju vodu.na reci zimovnici se obicno nalaze iza vecih krivina reka,gde preovladava veca dubina i mirniji tok vode, a cesto i veliki krs.kod mene na savi je tu skoro obavezno strma glinovita obala,gde je u vodu popadalo dosta drveca, koje ribi pruza zaklon i usporava vodu, ali se moze desiti i da saran zimuje na cistini u rupi, gde ga vodeni tok preskace. Saran se zimi zbija u velika jata i zumuje veoma gusto zbijen, ali ne i obavezno na samom dnu, moze biti i malo podizen od dna u zavisnosti dali mu tok, odnosno brzina vode to dozvoljava. Naravno to sto ga ima dosta neznaci da ce raditi ceo dan, vec to obicno biva sat, sat ipo vremena u toku dana, i to obicno u naj toplijem delu dana, zavisi to moze biti izmedju 10 i 11 pre podne ili izmedju 11 i12, ili 13h,to morate sami otkriti, mora se jedan ceo dan presedeti i otkriti koje je to vreme i kada saznate u koje vreme se hrani verovatno ce te ga svaki dan dobijati u istom vremenu. Moguce je da udari i nocu, ali se to redje desava, recimo jedan drugar je pre par godina dobio 4 kom za noc i to komade izmedju 3 i 8kg, mislim da je bio februar mesec a temp vode 5c. Obicno kada se saran aktivira,na povrsini mozete primetiti mehurice i ubrzo ocekivati udarac.
Ostalo - sta znam, sta je ostalo bitno. Gde nadjete sarana u toku zime, mozete biti sigurni da ce tu i ostati sve do proleca, dok ne krene u mrest. Budite uporni, par dana, po mogucstvu topliji, suncanih, jer nemora saran odmah da se javi, desavalo mi se da ga tek 2-3dan dobijem, ondah dan ne radi, pa opet sledeci dan krene, a moze se desiti da par dana neradi pa se ondah ponovo aktivira, znaci neradi svaki dan, vec samo kada mu hidrometeroloski uslovi to dozvoljavaju. Mesto ljubomorno cuvajte, jer zimovnici privlace i ribolovce i ribokradice, znaci ako hvatate cutite, jer je to uglavnom mikro lokacija. Zimovnik ce te lakse pronaci sonarom, ali moze se naci i vizuelno na reci, ako znate da je tu krs, dubina, a vidite da voda usporava, ili pravi liman. Ja sam jedne zime stavio hranilice i camcem isao od krsa do krsa, dok mi se nije javio na hranilicu, sutra dan sam tu dosao bacio malo hrane i uhvatio sarana, kasnije sam tu dobro prolazio. Vazno je sedeti pored stapova i pomno ih posmatrati, znaci nema lezanja ili setanja. Opet kazem sve zavisi od temp vode, od 4c pa navise vec mozete ocekivati sarana, sava je sada vec izbistrila posle nadolaska i mucenja, a temp vode je 8c, sto je itekako dobro, i ja cu se ponovo aktivirati na sarana. Zato ako vec niste resili da zimujete u kuci, malo se bolje obucite, jer sedenje u mestu to zahteva, i na vodu. Termos sa cajem je skoro obavezan, kuvano vino, ili rakijica, ko sta voli.



Ima jos tu mnogo toga da se kaze, ali me zabole ruka od pisanja, pa da ostavim nesto i za sledeci put. Nadam se da necete shvatiti ovaj post kao pametovanje, jer sam sve napisao iz licnog iskustva sa vode. Nekada je bilo skoro nemoguce uloviti sarana zimi, jer su zime bile zime, a sada zbog globalnog zagrevanja zime su dosta toplije, sto eto ima i jednu dobru stranu.
Ako imate neko iskustvo, ili misljenje sa ovom temom, molim napisite.

Fotografija šarana preuzeta sa sajta Ribolovci.rs Tekst je preuzet uz saglasnost sa FB profila jednog ribolovca koji je kako smo rekli želeo da ostane anoniman. Kasnijom kontrolom smo pronašli identičan tekst na netu potpuno drugog izvora i zbog toga se unapred izvinjavamo pravom autoru teksta, jer nikada baš nikada nepostavljamo tekst bez odobrenja.