Странице

четвртак, 20. октобар 2011.

Samo zapažanja 2

E sad, u postu "Samo zapažanja" sam opisao neke greške
u vaspitanju dece, što se tiče odnosa prema ribokrađi i
prirode uopšte. A sada ću malo da se osvrnem na ove malo
veće, nazovi mo ih - nemojmo da ih zovemo, dođu oni sami,
al ajd neka budu "Avatari".
Avatari su ti jedna vrsta ljudi.....Nemogu da ih opišem
zato što nemogu da ih razumem, inače svakog kad malo bolje
razmislim mogu da razumem, al Avatare nikako.
Elem, pre nekog vremena sam čuo da su Avatari sa strujom
( Inače Nikola Tesla bi bio posebno ponosan na ovaj vid
korišćenja njegovog izuma ), uleteli na Vujićevu jamu, koja
nema površinski više od 300-400 m2 i možete zamisliti ishod.
Mogao bi sad ja tu da kao i svi ostali krenem sa vređanjem,
psovanjem, pretnjama i tome slično, ali ljudi nerazumeju da
je to Avatarima duševna hrana, pa ja neću da ih hranim.
Nego ću lepo pokušati Avatarima da objasnim ko smo mi i kako
to što oni rade izgleda u našim očima.
E pa Avatari, to što ste uradili ili što planirate da uradite
je u našim očima isto kao kad bi neko:

- Ušao na mesni fudbalski teren, koji svi građani koriste da bi
se razonodili a naročito deca i lepo sa motornom testerom posekao
golove, jer svaki gol ima dve stative i jednu prečku što je ukupno
šest gredica odnosno skoro kubik građe ili ti prevedeno u pare
uštedeo je sebi oko 19.000 dinara.

- Došao u centar naselja i lepo sa puta sa sekačem isekao jedno
10 m2 betona, jer tu ima oko 2 kubika šljunka i 5 džakova cementa
a da ne spominjemo utrošenu STRUUJU za mešalicu ili ti prevedeno u
pare uštedeo je sebi oko 6000 dinara.

I drugo

E sad Avatari, namerno sam navodio mesta koja su u vlasništvu svih nas
kao i sve ribolovne vode na kojima vi "Radite", sa tom veoma bitnom
razlikom da golovi i beton mogu da se ponovo nameste za sat vremena a
za ribu koju ste vi pobili su potrebne godine da bi im se vratio barem
broj a kamoli veličina.
Razmislite Avatari kakvo vi imate mišljenje o ljudima koji bi uradili
ona gornja dva primera, e mi imamo tri puta gore mišljenje o vama.

Ovim bi završio ovaj post, ali znam da nisam ni probudio muzičkog
majmuna u glavama Avatara i znam da ću nastaviti dokle god ga
neprobudim i nepočne da svira.

уторак, 4. октобар 2011.

Samo zapažanja

Samo zapažanja, moraću platiti nekog da mi smišlja
naslove ovo je strašno al bolje neznam.
Ko o kome a ja o Tisi, dobro ovo sto ću napisati
može da se posmatra i šire.
Čitam po netu o ribokrađi, te kradu ribu tamo, te kradu
ribu amo, pa se onda gomila ojađenih ribolovaca lepo sa
po nekoliko desetina komentara izjada, linčuje, ubija,
psuje i sve ostalo što ide uz to i na kraju se svede
priča na državu i svi zadovoljni do sledećeg puta.
E pa ja nemislim tako, ima i bahato ponašanje države dobar
udeo u tome, međutim krenimo od početka odnosno od detinstva.
Nemislim da nekome držim predavanja o vaspitanju dece, jer
nisam Vam niko i ništa niti sam stručan po tom pitanju, ali
Dali vi dragi roditelji prvo možete da razlikujete sledeće dve
situacije.

Prva - Vaše dete odlazi sa drugarima na pecanje na plovak i dva
tri puta donosi sa pecanja par karasa ili bele ribe sav sretan i
pun doživljaja, e onda jednoga dana donosi jednog povećeg šarana
od 3-4 kilograma, pa zatim donosi par šarana ali i dalje sav
sretan i pun doživljaja.

Druga - Vaše dete odlazi sa drugarima u grad sa biciklom i nakon
drugog ili trećeg odlaska u grad donosi odnosno ima na biciklu nove
ručke sav sretan i pun doživljaja, pa zatim nove gume i pedale, e
onda jednoga dana donosi jedan lep brdski bicikl sa 15 brzina, pa
zatim donosi kući par biciklova ali i dalje sav sretan i pun doživjaja.

E ovako, reakcija prosečnog našeg roditelja je "Šta sad ovaj prosipa
pamet, ove dve situacije nemaju veze jedna sa drugom". E pa dragi
roditelji i nemaju veze zato što su iste, u pitanju su dve identične
situacije, dve krađe, dva postupka vašeg deteta koji morate saseći
na vreme, odmah posle prvog šarana i prvih novih ručki na biciklu.
Znam šta ćete reći, nije isto bicikl pripada nekome a ribe su svačije,
o ovoj konstataciji neželim da trošim reči, ali dragi roditelji zapitajte
se prilikom ove njihove u početku igre sa ribom, dete uči od ostalih da
treba da se sakrije od ribočuvara, da kada naiđe policija baci ribu i da
se pravi blesav i posle se oseća odlično što ga nisu uhvatii, što je isti
slučaj i kod bicikla.
Neželim da vas plašim ali sa bicikla se prelazi na nešto veće i agresivnije.
Prvo vi dragi roditelji treba da se zapitate i da vi nepravite razliku
između krađe i onako-krađe, i onda da to prenesete na svoje dete.
Ja znam da je velika većina roditelja znala ovo pre nego što sam ja
napisao i da njihova deca znaju šta je krađa, zvala se ona ribokrađa,
šumskakrađa,razbojničkakrađa i dr. i takvim roditeljima se divim.
Ako se neko osetio prozvanim ili ako sam nekoga uvredio unapred mu kažem:
"TO MI JE I BIO CILJ"

уторак, 27. септембар 2011.

Eko - zapažanja 2

E sad, u predhodnom postu sam se usesredio na naše
komšije i samim tim ih prozvao. Sada ću malo da
budem samokritičan, samokritičan u tom smislu što
ću da prozivan moje sugrađane odnosno suseljane.
Samokritičan bi značilo da prozivan samog sebe i svoje
prijatelje, ali mi se grozimo ovih ljudi što ću sada
ne poimenice da prozivam nego će oni lepo sami da se
prepoznaju.
Prozivka je bila oko plutajućih deponija, e moje mesto
u velikoj meri doprinosi daljem razvitku ili što bi
rekli političari "Nezaustavljivom razvoju" plutajućih
deponija. Izraziti razvitak se očigledno može videti na
rampama nasipa odnosno gde mogu da se spuste sa prevoznim
sredstvima do reke,ili ti tamo gde je razvijena infrastruktura.
Ovakvih rampi kod naselja ima dve, ali moje suseljane nemože
da zaustavi ni slaba infrastruktura, tako da imamo nekoliko
puta više razvojnih centara nego što to može da podnesu putevi.
E sad, prvo da Vam objasnim da je uređena deponija na 3 minuta
jahanja od naselja i isto toliko ako ne i malo više treba
jahanja do gore pomenutih razvojnih centara, pa iz ovog
proizilazi da nema logičnog objašnjenja zašto se smeće nosi u
razvojne centre a ne na deponiju. Na ovo predhodno pitanje
mnogi će da odgovore sa "Konji, majmuni, nevaspitane budale i sl"
a sa ovim konstatacijama automatski se povlači i pitanje odnosno
vezanost predhodnih opisa sa društvenim staležom i obrazovanjem.
Kao što sam i u predhodnom postu rekao, ja sam bio jedan od njih
koji sam verovao u to, sve dok nisam jednoga dana.
Da, sledi kraća pričica: Jednoga dana sam se vraćao sa naše prelepe
reke sa decom i pre nego što smo se trebali popeti na nasip, morali
smo da prođemo pored jednog razvojnog centra odnosno mini
( Mislim "mini" ) deponije, koja se nalazi tik odnosno tak uz
pešačku stazu gde prolaze ljudi, a mnogo puta i organizovane grupe
đaka iz škole. Prolazeći, vetar mi sa te deponije donese pod noge
jedan beli papir formata A4, koji je bio na pola savijen, stao sam
na njega i sa drugom nogom sam otvorio taj papir i zamislite šta
sam video. U pitanju je bila fotokopija diplome i to ne makar kakve
diplome nego diplome o završenoj višoj ili nešto tome slično, nisam
želeo da se saginjem da čitam smeće, ali sam jasno video ime na
njoj, bila je to tada jedna ugledna gospođica, što bi rekao
Her-žika ( Na-nivouu ) sa isto tako uglednim roditeljima sa
predivnom kućom i u detalje za izložbu uređenim dvorištem.
Od toga dana, se sa vremena na vreme pitam a to pitanje postavljam i
prijateljima a i vama, šta se to desi sa ljudima da tako mrze
presvega sebe, zatim svoju okolinu pa onda celu prirodu? Možda su
se uboli na neki trn u šumi kad su bili mali, možda ih je pekla guza
kad su istu obrisali sa nekim lišćem u šumi ( koji nije za
to preporučljiv ) ili šta.
E pa, ja ću da vam kažem - U pitanju je bahatost, nemarnost,
lenjost, samoživost, bezobrazluk, malodušnost i ko zna kakvim bi
ih sve nazivima mogli nazvati, ne njih nego njihove vrline.
Kada se samo spomene ova tema, pobesnim i reči mi same idu, tako
da ću sada da izbrojim do deset i da završim sa ovim postom.
Uglavnom završetak ovog posta je isti kao i predhodni, a on je:
- Ako sam nekoga ovim postom prozvao ili uvredio, unapred mu kažem.
" TO MI JE I BIO CILJ"

недеља, 25. септембар 2011.

Eko - zapažanja

U ovom postu ću da se osvrnem na vidljivo eko stanje,
mislim vidljivo, nemam pojma jel taj termin uopšte
postoji ili sam ja ismisio novi, uglavnom pod vidljivo
mislim vidljivo za nas smrtnike.
Radi se o predpostavljate reci Tisi, ona je kod
naseljenog mesta Sanad nekih dvadesetak kilometara
toka od ulaska u našu zemlju iz Mađarske, i baš tu
pravi jednu predivnu krivinu sa ostrvom i sve bi to bilo
bajno da se u samoj krivini pri svakoj promeni vodostaja
nezadesi na tone lepog nam šarenog i nadasve mirisnog
smeća. Na konto gore nam pomenutog smeća, svi koji borave
na vodi, u sebi,poluglasno ili glasno spominju drage im
roditelje naročito majke ovima iz naše drage EU a naročito
iz regiona Tiskog sliva. Među njima sam dugo godina bio i
ja, sve dok nisam otišao sa prijateljima pre dve godine na
kampovanje i pecanje na Tisu, ali kod naseljenog mesta Martonoš
koji se nalazi tik uz Mađarsku granicu. Prvo kada smo stigli mi
je zapalo za oko predivna,čista i očuvana šuma pored obale.
E za drugo opažanje mi je trebalo malo vremena, kada smo se
raspakovali, zabacili i raspalili roštilj, seo sam i po
običaju mi je uz pivce sledilo meditiranje u vidu bledog
pogleda u reku. U toku te moje meditacije mi nešto zasmeta
i nisam znao šta i da bi to otklonio počeo sam bistrije da
gledam i provaim šta je u pitanju, nisam mogao da verujem
i nisam smeo ni da izgovorim da nebi neko pomislio da sam
prolupao - JEBOTE, NEMA SMEĆA, ČISTA VODA, ČISTA OBALA.
Da bi potvrdio ove moje sumnje, ćutke sam prošetao obalom,
kroz šumu i dobro osmotrio vodu, kada sam se uverio da su
moje sumnje tačne tek onda sam saopštio prijateljima tužnu
vest. Da Vas nedavim dalje sa ovom pričom, jer pravo da vam
kažem neznam joj kraj, jer zbog navedenog piva se nešto slabo
i sećam kraja.
Zbog ovog našeg šokantnog iskustva smo ja i prijatelji počeli
malo da istražujemo, odnosno prvo smo počeli da zagledamo ovo
naše predivno smeće kod nas na reci i provalimo da su u pitanju
ambalaže delo naših dizajnera, od ambalaže za alkoholna i bez..pića,
do najlonski kesa naših supermarketa, bilo je neću da grešim dušu
stranih proizvoda kao što su one sa krilcima i bez krilaca ali u
vezi njih nekako nisam mogao da stvorim sliku neke Mađarice kako na
mostu u Segedinu vrši zamenu odnosno pušta na slobodu ovog sa krilcima.
Elem, iz pređašnjeg lako zaključujemo da plutajuća deponija nije
nastala u Daleko im lepa, nego kod nas, a kod nas do navedene deponije
se nalaze samo dva naseljena mesta i to: Turistički najrazvijenija opština
u ovom delu,koja je na Tisu povodom "Cvetanja Tise" dovodila celu
skupštinu R.Srbije, znači Kanjiža i dragi nam Novi Kneževac koji ništa
nezna, nije odavde itd.
Ako sam nekoga prozvao ili uvredio sa mojim postom, unapred mu kažem
"TO MI JE I BIO CILJ"

субота, 24. септембар 2011.

Viši ciljevi

"Cvetanje Tise" je kao što svi znate ljubavna igra veoma
retke vrste insekata, koja je jedinstvena u svetu
i nalazi se pod zaštitom države.
2009 godine jedan ribolovac je sačinio jedan veoma zabrinjavajući
snimak i dodao da ovo nije jedina godina u kojoj se ovo
dogodilo da se na dan cvetanja Tise vrši prskanje insekticidima same
vode.
Kasno je za traženje odgovornosti, ali ako se ovo ponovi svim pravnim
sredstvima će odgovoran biti pronađen i ako ništa drugo javno osuđen
što znači da će sve naredne generacije znati ko im je uništio prirodnu
lepotu u kojoj su uživale sve dosadašnje generacije.
POGLEDAJ SNIMAK